петак, 16. април 2010.

Crnogorska nacionalna kuhinja


Mlijecni proizvodi

Mlijeko

O mlijeku i njegovoj energetskoj vrijednosti se zna sve. Kvalitet mlijeka je posebna stvar, a Crna Gora se može podičiti visokim kvalitetom istog. Na planinskim pašnjacima sjevera Crne Gore i plodnim ravnima Zete i Bjelopavlića, krave, ovce i koze dobijaju najkvalitetniju ispašu u ovom dijelu Evrope. Daleko od zagađivača i industrijskih zona, crnogorska poljoprivreda postaje primjer borbe za zdravu hranu i život. Mlijeko koje se ‘vari’ – varenika, izuzetno je bogato mliječnom masti i proteinima – a proizvodi koji se daljom preradom dobijaju, poput povlake ili masla, stoga su, vrhunskog kvaliteta. Kisjelo mlijeko - osvježavajući napitak – gotovo istovjetan sa jogurtom, iako se neki crnogorski proizvođači ne slažu sa ovom konstatacijom, može se naći na svakoj trpezi jer ga svako domaćinstvo pravi. Ukusom zna biti i kisjelije, i gušće od jogurta, pa se preporučuje degustacija posebno ovčijeg kiselog mlijeka zbog nivoa mliječne masti.
Grušavina

Pitki specijalitet od ovčijeg mlijeka. Pravi se u kasnim ljetnjim i ranim jesenjim mjesecima jer je ispaša tokom tih mjeseci bogatija i mlijeko se lakše 'gruša' tj. zgušnjava. Mlijeko se vari, miješa i blago soli tokom kuvanja. Rezultat je ukusan i slaniji proizvod sa više masnoće. Pretežno se jede sa kačamakom, drugim domaćim specijalitetom.

Sir

Tradicija pravljenja sira najstarija je kada je u pitanju proizvodnja hrane na ovim prostorima. Kvalitet i iskustvo, prenošeni generacijama, učinili su sir najomiljenijim crnogorskim jelom – nezaobilaznim dijelom svakog obroka. Geografski položaj Crne Gore kojim dominiraju visije bogate pašnjacima išlo je na ruku razvoju stočarstva, a samim tim i mljekarstva kada je u pitanju proizvodnja hrane. Danas ćete u skoro svakom kutku Crne Gore naići na specifičan način proizvodnje koji se ne razlikuje mnogo od onog sa početka prošlog vijeka. Nešto južnije – naićićete na izvrstan i zdrav kozji sir, preporučljiv za dobar rad respiratornih organa. U okolini Cetinja na Njegušima pravi se nadaleko poznati njeguški sir kao izvrstan pratilac pršuta. On se nakon sirenja čuva na hladovitom ali prozrazčnom mjestu i do 3 mjeseca prije degustacije. Suv i bogat mliječnim mastima – jednostavno izvrstan. Sir koji se uglavnom proizvodi na sjeveru Crne Gore – ‘puni sir’ možda je i najkvalitetniji, posebno ukoliko se sprema od mješavine kravljeg i ovčijeg mlijeka.

Posebnu draž i aromu, crnogorski sir dobija od kace, drvene posude u koju se odlaže mladi sir na koji se stavlja poklopac i kamen kako bi se zgusnuo. Danas se kace proizvode sve manje i polako postaju suveniri koji će nas samo podsjećati na način na koji su naši preci spremali sir i kajmak. Žetica – sir koji se dobija od nevarenog mlijeka. Riječ je tzv. ‘najmlađem’ siru koji još nije postao dovoljno tvrd da bi se kupio u kacu. Riječ je o hranljivom produktu koji svi ljekari savjetuju kao neophodan za pravilan rad i regeneraciju jetre. Urda je nešto siromašniji sir po pitanju proteina, ali je izvrstan dijetetski proizvod. Sir iz mješine, sa svojom specifičnijom aromom i većom tvrdoćom, kao i atraktivnim izgledom mješine koja se pravi od specifične kože, najčešće jagnjeće koja prolazi kroz zanimljiv proces čišćenja, nešto je što morate probati. O samim vrstama i tehnikama proizvodnje moglo bi se naširoko pisati – jedna stvar je stalna i uvijek istinita: ukoliko se odlučite za sir iz bilo koje crnogorske domaće radinosti-izabrali ste zdrav i ukusan način upoznavanja Crne Gore.

Kajmak

Zaštitini znak ne samo crnogorske već i bliskoistočnih kuhinja. Izuzetno ukusan i bogat mliječni proizvod koji se u Crnoj Gori naziva i ‘skorup’ nešto je što morate okusiti kako biste saznali odakle Crnogorcima izrazita fizička snaga i svježina. Način njegovog spremanja vijekovima je isti – nakon što se sa ključalog mlijeka skine kajmak, isti se odlaže u drvene kace gdje se tokom vremena formira kremasta masa sa bogatim i pomalo kiselkastim ukusom, u zavisnosti od dužine stajanja. Posebno ukusan, ali i skuplji i rjeđi je onaj koji se čuva u mješini (napravljenoj od životinjske kože ili iznutrice). Jede se kao dio hladne zakuske – meze, a nerijetko ćete ga naći i u restoranima brze hrane gdje se jede sa lepinjom.

 


Нема коментара:

Постави коментар