Restoran Plavnica

Na samoj obali, na preljepo uređenom pristanu, gnjezdi se centralno zdanje kompleksa u kome se nalazi, pored ostalog, i otmjeni restoran visoke kategorije. Dizajniran u kolonijalnom stilu sa prostranim sjenovitim tremovima, ovaj restoran pruža pun komfor za 350 gostiju.

Plavnica njeguje sasvim osoben gastronomski pristup sa ambicijom da zadovolji svu različitost ukusa i navika. Na meniju su zastupljeni probrani domaći i specijaliteti internacionalne kuhinje, etno-jela spremljena na tradicionalan način, vrhunski roštilj, plodovi mora, raznovrsna jezerska i morska riba, kao i vrhunska domaća i strana vina.

Ko samo jedanput dođe na Skadarsko jezero, obiđe ga i posjeti kompleks “Plavnicu”, više neće sanjati daleka i egzotična mjesta, jer sve što treba vidjeti i doživjeti, nalazi se baš ovdje, na dohvat ruke.

Na samoj obali Skadarskog jezera, u prstenu živih voda, okružen bujnim zelenilom, smješten je reprezentativni turistički kompleks “Plavnica”. Kompleks obuhvata 20 hektara od čega je 7 hektara brižljivo uređenog prostora na kome se promišljeno prepliću i sadržajno dopunjuju brojna zdanja i objekti koji naprosto plijene svojom ljepotom i elegancijom.

Kompleks „Plavnica“ ima posebno povoljan komunikacijski položaj: u neposrednoj je blizini magistralnog puta Podgorica – Petrovac, željezničke pruge Beograd – Bar i međunarodnog aerodroma „Podgorica“.

OUTLANDER - svijet je naše igralište!

Jedan od najatraktivnijih izleta koji organizujemo kako za naše goste, tako i za agencije, grupe i individualce - je kros sa četvorotočkašima na atraktivnoj ruti more - planina.Više satna ili cjelodnevna tura obuhvata:

Polazak iz Budve
Vožnja planinskim dijelom Budve
Obilazak manastira Stanjevići
Posjeta i ručak u Hotelu Zamak i

Povratak u Budvu.

Motokros Budvanskim obodom je svojevrstan doživljaj, kako zbog fantastičnog pogleda, atraktivnih seoskih i makadamskih puteva, tako i zbog same posjete manastiru Stanjevići, planinskim izvorima i, na posletku - samog hotela Zamak.

Tura obuhvata rutu od preko 15 km u jednom pravcu!

U hotelu je organizovan ručak za krosere koji je uračunat u cijenu, a baziran na Nacionalnoj kuhinji Poborskog kraja.

Za učešće na motokrosu nije potrebna nikakva specijalna dozvola, ili prethodno znanje. Kratka obuka, pomoć tokom vožnje, organizacijia i planiranje, kao i specijalna oprema neophodna za sigurnu i bezbjednu vožnju - u potpunosti su obezbjeđeni.

Ovaj izlet i avantura će sigurno aktivirati vaš adrenalin, oduzeti dah od fantastičnog pogleda koji se pruža na Budvansku rivijeru sa Budvanskog planinskog oboda, pa sve do izvanrednog druženja, osjećaja timskog rada.

Hotel Zamak je kompleks u stalnom razvoju. Nalazi se na desetom kilometru iznad Budve na putu Budva – Cetinje, u istorijski čuvenom i tipičnom crnogorskom selu Pobori, na obronku Nacionalnog Parka Lovćen (južna strana).

Ova lokacija je u istoriji Crne Gore izuzetno značajna, jer se u neposrednoj blizini nalazi manastir Stanjevići, mjesto u kome je boravio vladika i poglavar Crne Gore – Petar I Petrović Njegoš (Sveti Petar Cetinjski). Poznato je u narodu ovoga kraja kuda je sve Petar prolazio, a i danas se na 1000 metara nadmorske visine, na kraju hiking (šetačke) staze koja polazi od Zamka (550 metara nadmorske visine) – nalazi čuveni hrast koji je Sveti Petar Cetinjski lično zasadio.

Ovo je ne samo izletničko, već i religijsko i kultno mjesto koje odiše dahom prošlosti i putnika namjernika, kao i turiste – uveseljava izvorima čiste vode koji se nalaze pored samog hrasta.

Zamak obuhvata oko 5500 metara stambene površine, korisnog prostora i pratećih objekata koji su okruženi kamenom popločanim površinama. Sve to obuhvata više od 25000 kvadrata ukupne površine, a budući sportski i zabavni sadržaji i proširenja hotelsko-rekreativno-stambeni kompleks Zamak će učiniti jedinstvenim u svakom pogledu u cijelom regionu.

Zamak je u osnovi moderna građevina inspirisana starom crnogorskom arhitekturom koja svoj milje baštini na crvenom crnogorskom kamenu, drvetu i prirodnom okruženju. U glavnoj zgradi hotelskog kompleksa se nalazi i jedinstveni restoran-konoba čiji je enterijer u potpunosti opremljen dragocjenim i autentičnim drvenim namještajem i mnogim detaljima koji su pažljivo birani kako bi što vjernije oslikali duh tipičnog crnogorskog ambijenta. Restoran posjeduje i otvorenu baštu koja je u ljetnjim danima pravo uživanje zbog izuzetno prijatne klime.
Priroda koja okružuje hotel nudi mir i povratak sebi. To je garancija neobičnog i dobrog odmora. Na mjestu u kome se susreću mediteranska klima i planinski vazduh – Zamak je istovremeno dobio priliku da razvije elitni zdrastveno-rekreativni centar o kome će tek biti više riječi u budućnosti.

No, iako djeluje veoma rustično, hotel je opremljen najsavremenijim dostignućima tehnologije: od brzog Internet-a, kablovske TV, obezbjeđenja i video nadzora – pa sve do sitnica kao što su umjetnička djela i starine koje unose dah prošlosti u komfor sadašnjice.

Jos nešto o tradicionalnim jelima u Crnoj Gori

Riblji specijaliteti

Jug Crne Gore, posebno dio oko Skadarskog jezera i, naravno, primorje, obiluje kvalitetnom ribom, koje lokalno stanovništvo izvrsno priprema u svim prilikama, Ukljeva, karaš, skakavica, šaran i krap, uz kap crmničkog vina i topao razgovor ostaće vam u najboljoj gastronomskoj uspomeni kada je Crna Gora u pitanju.

Ukljeva se suši, a dimljeni krap je delikates par ekselans. Specijaliteti jezerske kuhinje su krap u tavu, sa suvim šljivama, koji se služi i uz drugo voće, krap na luku, jegulja na orizu i jegulja na ražnju, pastrmaka na žaru idr.

Riba se inače u Crnoj Gori sprema na više načina – na roštlju uz aromatične dodatke, neizbježni ruzmarin i maslinovo ulje, ili pak pržena uz krompir salatu… jelo od ribe prate i domaći limun, lovor, bijeli luk i peršun. Nalik većini mediteranskih kuhinja, i crnogorska nudi tunj, salatu od hobotnice, mušlje i lignje i škampe.

Kačamak – kašasto, jako jelo koje se sprema od pšeničnog, heljdovnog, ječmenog ili kukuruznog brašna i služi se sa sirom i kisjelim mlijekom. Smočanim kačamakom se naziva onaj kome se dodaje sir, odnosno kajmak i koji se dugo miješa specijalnom drvenom kašikom. Ukus je u ovom slučaju još bolji, a ljudi na selima ga preferiraju jer im daruje energiju koju troše nešto težim radom. Nalazi se u ponudi svakog nacionalnog restorana. Kačamak od krompira je možda i najzanimljivija varijanta ovog jela.

Cicvara - Uz ovo jelo obično se služi bijeli kuvani krompir i kisjelo mlijeko. Mladi kravlji sir ili kajmak se miješaju sa brašnom dok se ne oslobodi mast. Riječ je o jelu visoke energetske vrijednosti, prijatnog ukusa – bukvalno se topi u ustima.

Popara – miješanjem komada hljeba sa mlijekom uljem i sirom dobija se interesantno i jeftino jelo duboko ukorijenjeno u crnogorsku ishranu,

Kuvani krompir – lagan i omiljen obrok, koji prat sir i kiseli kupus. Sprema se jednostavno – polučasovnim kuvanjem krtole tj krompira.

Čorbe – čorbe se u Crnoj Gori spremaju uglavnom uz rezance, krompir ili povrće. Posebno je zanimljiva čorba od koprive, a gotovo da nijedna ne izostavlja kuvano svježe meso te su izuzetno hranljive i bogate.

Raštan – jako ukusno jelo od lokalnog povrća iz porodice kupusa, kuva se uz bijeli krompir i dosta začina.

Japraci - izuzetno bogato i hranljivo jelo. U kilogram raštana i pola kilograma junećeg mesa dodaju se i pirinač, biber, pa čak i suvo meso. Kuvanjem se oslobađa masnoća a jelo dobija na ukusu.

Sarma, punjene paprike, đuveč, pilav itd samo su neka od jela koja, pored crnogorskog, karakterišu i prostor ostalih balkanskih zemalja. Svako od ovih jela nosi mali, ali značajan dio i Crne Gore u sebi, pa ih toplo preporučujemo tokom vašeg boravka na ovim prostorima.

Crnogorska jagnjetina u mlijeku - pravi je specijalitet. Od oko 2 kg mesa koje se kuvaju u domaćem mlijeku uz dodavanje začina i krompira, može se poslužiti osam osoba, pa se, pogotovu u sjevernijim oblastima, ovo jelo sprema prilikom svečanijih prigoda.

Kobasica – priprema se sušenjem, najčešće na Njegušima, posebnom tehnikom. Izuzetno je ukusna i jaka.

Pršuta – najpoznatiji pršut, njeguški, prednjači kvalitetom i u odnosu na italijanske proizvođače. Riječ je o mesu o kome se danonoćno vodi računa, dok se suši isključivo na bukovom drvetu i po više mjeseci. Uz njega se služi domaća, najčešće lozova rakija, i njeguški suvi sir.

Jagnjetinja ispod sača – kada je riječ o jelima ispod sača, interesantno bi bilo opisati sam proces spremanja. Jela ispod sača su daleko ukusnija od svih jer se spremaju na gotovo prastari način – meso i krompir stavljaju se pod metalni poklopac tzv. sač, koji se zatim prekriva žarom i pepelom. Na ovaj način, zadržava se aroma, a jelo je ravnomjerno pečeno na prirodan način. Jagnjetinja je, recimo, najukusnija ukoliko je spremljena na ovaj način. Crnogorski nacionalni restorani pripremaju je na ovaj način i danas.

Podgorički popeci – zanimljivo aranžirano jelo ; u odrezak od telećeg mesa zamota se komad sira ili starijeg kajmaka i komad pršuta, daljim pohovanjem i prženjem dobija se izvrsno jelo sočne i bogate unutrašnjosti, i ukusne i hrskave spoljašnjosti.

Hrana sa roštilja – Crnogorci su poznati kao veliki ljubitelji roštilja ; posebno ukusni su ćevapi i pljeskavice koje odlično idu sa crnim lukom. U pitanju su dva najpopularnija jela kod mladih i nalaze se u ponudi restorana brze hrane.

Crnogorska nacionalna kuhinja

Mlijecni proizvodi

Mlijeko

O mlijeku i njegovoj energetskoj vrijednosti se zna sve. Kvalitet mlijeka je posebna stvar, a Crna Gora se može podičiti visokim kvalitetom istog. Na planinskim pašnjacima sjevera Crne Gore i plodnim ravnima Zete i Bjelopavlića, krave, ovce i koze dobijaju najkvalitetniju ispašu u ovom dijelu Evrope. Daleko od zagađivača i industrijskih zona, crnogorska poljoprivreda postaje primjer borbe za zdravu hranu i život. Mlijeko koje se ‘vari’ – varenika, izuzetno je bogato mliječnom masti i proteinima – a proizvodi koji se daljom preradom dobijaju, poput povlake ili masla, stoga su, vrhunskog kvaliteta. Kisjelo mlijeko - osvježavajući napitak – gotovo istovjetan sa jogurtom, iako se neki crnogorski proizvođači ne slažu sa ovom konstatacijom, može se naći na svakoj trpezi jer ga svako domaćinstvo pravi. Ukusom zna biti i kisjelije, i gušće od jogurta, pa se preporučuje degustacija posebno ovčijeg kiselog mlijeka zbog nivoa mliječne masti.
Grušavina

Pitki specijalitet od ovčijeg mlijeka. Pravi se u kasnim ljetnjim i ranim jesenjim mjesecima jer je ispaša tokom tih mjeseci bogatija i mlijeko se lakše 'gruša' tj. zgušnjava. Mlijeko se vari, miješa i blago soli tokom kuvanja. Rezultat je ukusan i slaniji proizvod sa više masnoće. Pretežno se jede sa kačamakom, drugim domaćim specijalitetom.

Sir

Tradicija pravljenja sira najstarija je kada je u pitanju proizvodnja hrane na ovim prostorima. Kvalitet i iskustvo, prenošeni generacijama, učinili su sir najomiljenijim crnogorskim jelom – nezaobilaznim dijelom svakog obroka. Geografski položaj Crne Gore kojim dominiraju visije bogate pašnjacima išlo je na ruku razvoju stočarstva, a samim tim i mljekarstva kada je u pitanju proizvodnja hrane. Danas ćete u skoro svakom kutku Crne Gore naići na specifičan način proizvodnje koji se ne razlikuje mnogo od onog sa početka prošlog vijeka. Nešto južnije – naićićete na izvrstan i zdrav kozji sir, preporučljiv za dobar rad respiratornih organa. U okolini Cetinja na Njegušima pravi se nadaleko poznati njeguški sir kao izvrstan pratilac pršuta. On se nakon sirenja čuva na hladovitom ali prozrazčnom mjestu i do 3 mjeseca prije degustacije. Suv i bogat mliječnim mastima – jednostavno izvrstan. Sir koji se uglavnom proizvodi na sjeveru Crne Gore – ‘puni sir’ možda je i najkvalitetniji, posebno ukoliko se sprema od mješavine kravljeg i ovčijeg mlijeka.

Posebnu draž i aromu, crnogorski sir dobija od kace, drvene posude u koju se odlaže mladi sir na koji se stavlja poklopac i kamen kako bi se zgusnuo. Danas se kace proizvode sve manje i polako postaju suveniri koji će nas samo podsjećati na način na koji su naši preci spremali sir i kajmak. Žetica – sir koji se dobija od nevarenog mlijeka. Riječ je tzv. ‘najmlađem’ siru koji još nije postao dovoljno tvrd da bi se kupio u kacu. Riječ je o hranljivom produktu koji svi ljekari savjetuju kao neophodan za pravilan rad i regeneraciju jetre. Urda je nešto siromašniji sir po pitanju proteina, ali je izvrstan dijetetski proizvod. Sir iz mješine, sa svojom specifičnijom aromom i većom tvrdoćom, kao i atraktivnim izgledom mješine koja se pravi od specifične kože, najčešće jagnjeće koja prolazi kroz zanimljiv proces čišćenja, nešto je što morate probati. O samim vrstama i tehnikama proizvodnje moglo bi se naširoko pisati – jedna stvar je stalna i uvijek istinita: ukoliko se odlučite za sir iz bilo koje crnogorske domaće radinosti-izabrali ste zdrav i ukusan način upoznavanja Crne Gore.

Kajmak

Zaštitini znak ne samo crnogorske već i bliskoistočnih kuhinja. Izuzetno ukusan i bogat mliječni proizvod koji se u Crnoj Gori naziva i ‘skorup’ nešto je što morate okusiti kako biste saznali odakle Crnogorcima izrazita fizička snaga i svježina. Način njegovog spremanja vijekovima je isti – nakon što se sa ključalog mlijeka skine kajmak, isti se odlaže u drvene kace gdje se tokom vremena formira kremasta masa sa bogatim i pomalo kiselkastim ukusom, u zavisnosti od dužine stajanja. Posebno ukusan, ali i skuplji i rjeđi je onaj koji se čuva u mješini (napravljenoj od životinjske kože ili iznutrice). Jede se kao dio hladne zakuske – meze, a nerijetko ćete ga naći i u restoranima brze hrane gdje se jede sa lepinjom.

 

Podgorica

Budući da ima izvanredan geografski položaj, da se nalazi u središnjem dijelu Crne Gore, na sredokraći primorskog I planinskog područja,u koridoru moćnih turističkih tokova, da predstavlja glavni demografski, politički, privredni, saobraćajni, kulturno-obrazovni I naučni centar Republike, da ima izdašne prirodne I antropogene turističke vrijednosti I dr., prostor opštine Podgorica ima značajno mjesto u sve frekventnijem turističkom prometu šireg područja.

Blaga klima okružila je grad bujnim vinogorjima i podarila mu blage zime I topla ljeta. Ovdje ćete biti gost ljepote brojnih izletišta u samom gradu i njegovoj okolini i lijepo uređenih hotela I restorana, što svojim terasama ogledaju vode pet rijeka na čijim obalama je podignuta Podgorica.

Podgorica je sjedište opštine koja zahvata površinu od oko 1500 kilometara kvadratnih, odnosno 10,7 odsto teritorije Republike Crne Gore.

Grad se nalazi u sjevernom dijelu Zetske kotline, u središtu Crne Gore, na raskrsnici nekoliko značajnih putnih pravaca koji vode od mora ka kontinentalnom dijelu zemlje.

Nalazi se na nadmorskoj visini od 44,5 metara. Geografski položaj određen je koordinatama 42,26 sjeverne geografske širine i 19,16 stepeni istočne geografske dužine.

Danas u Podgorici zivi oko 150 000 stanovnika. Podgorica je povezana drumskim i željezničkim satobraćajem sa primorskim destinacijama koje su udaljene oko 60 kilometara, odnosno sa planinskim centrima koji su udaljeni oko 70 kilometara. To je, naravno, činjenica koja Podgoricu čini izuzetno privlačnom destinacijom...

Nepristupačni crnogorski kras savladan je modernim saobraćajnicama što Podgoricu povezuju sa sjevernim, planinskim dijelom Crne Gore, koji prate gorostasne kanjone rijeka Morače i Tare, do planinskih jezera i stoljetnih suma. Nasuprot njima, putevi prema crnogorskoj obali prolaze kroz živopisne predjele crnogorskog juga preko Skadarskog jezera i Paštrovacke gore, i strmim serpentinama se spuštaju ka Jadranskom moru

Moderni auto - put dug samo 54 kilometra odvesce vas na crnogorsko primorje, a na 70 kilometara sjeverno do prvog ski - centra. Crnogorski sjever i jug povezuje i pruga Beograd - Bar.

Podgoricki aerodrom Golubovci, udaljen 12 kilometara, povezan je sa aerodromima u zemlji i inostranstvu. Živ avio - saobracaj kako ovog tako i aerodroma Tivat, 75 kilometara od Podgorice, glavni je saobaraćajni oslonac tokom turističke sezone.

Na klimu Podgorice ima uticaja Jadransko more. Taj uticaj dolazi dolinom rijeke Bojane, preko Skadarskog jezera. Pod uticajem okolnih planina, sredozemna klima se mijenja, tako da Podgorica ima izmijenjeno-sredozemnu klimu, koja se odlikuje toplim i vrućim ljetima i blagim i kišovitim zimama. Zahvaljujući termičkim uticajima Jadranskog mora, Podgorica ima visoke zimske temperature vazduha.

Srednja godišnja temperatura vazduha u Podgorici je 16,4ºC, maksimalna 40,7ºC, a minimalna je –4,6ºC.

Srednja godišnja količina padavina u Podgorici je 1544mm, a relativna vlažnost vazduha je 59,6%.

Prosječan broj kišnih dana je 118, sniježnih 3, a sa jakim vjetrom 58.

Ljeto u Podgorici je izrazito toplo i dugotrajno. Ljetnjih dana u kojima temperatura vazduha dostize ili prelazi granicu od 25 stepeni Celzijujusa ima oko 135.

Obilje sunca i toplote, relativno mali broj dana sa padavinama, povoljna relativna vlažnost vazduha i dobra provjetrenost čine osnovne klimatske karakteristike i svrstavaju Podgoricu u oblast sa ugodnom klimom.

Veliki broj podzemnih voda čini da je ovo područje poznato po zdravoj pijaćoj vodi. Posebnu vrijednost i prirodnu ljepotu predstavljaju rijeke Morača i Ribnica koje grad sijeku u pravcima sjever-jug i istok-zapad. Prolazniku u trajnom sjećanju ostaju krečnjacka korita, kamenite nastrešnice, pećine i svojevrsni kanjoni, između kojih se provlače ove dvije rijeke, čiste i bistre, sa dosta plaža, brzaka, zavoja, virova.